28/08/2026
Shvatiš da vrime pribrzo leti tek kad dođu godišnjice. I to one koje nikako ne volimo obilježavati.
Prošla je godina dana otkad su nas napustili naši Lovre i Mate. Godina dana otkad u našem selu fali nešto što se ničim ne more nadomjestiti. I koliko god dana prošlo, neke boli jednostavno ne postanu manje.
Puno je pitanja, a odgovora nema. Ostaje samo prihvatiti ono što ne možemo prominiti i čuvati ono što nam nitko ne more uzeti – uspomene.
A njih ima. U osmijesima, pričama, zajedničkim trenucima i sitnicama kojih se čovik s vrimenom još više drži. Jer čovik zapravo ne odlazi dok god ga se sićamo i dok god njegovo ime živi među nama.
Danas ćemo upaliti sviću, izmoliti molitvu i u tišini ih se sićati. Ne samo s tugom, nego i sa zahvalnošću što su bili dio naših života i našeg sela.
Neka Gospodin podari mir njihovim dušama, a njihovim obiteljima snagu da nose ovu bol.
Lovre i Mate, vrime prolazi, ali vi ostajete s nama.
Počivali u miru Božjem. 🕊️🙏❤️
