Lice.Ulice

Lice.Ulice Portretna fotografija na ulici 🙂 posjetite Instagram profil za više fotka! 😁
Također vjenčanja i ostale svečanosti 🙂
(1)

No.177 📸🍁Jesen i boje savršen par za ovu šarenu i radosnu dušu. Malo za promjenu, ušao sam s ulice u zatvoreno, u prosto...
18/11/2025

No.177 📸🍁
Jesen i boje savršen par za ovu šarenu i radosnu dušu. Malo za promjenu, ušao sam s ulice u zatvoreno, u prostore galerije i ostao oduševljen. Nika je taman skidala izložbu tako da sam stigao u zadnji čas da stignem uhvatiti nju i njen rad…
“Bok! Zovem se Nika Vrbica, umjetnica sam iz Dubrovnika koja trenutno živi i radi na području Zagreba. Po struci sam akademska slikarica i modna dizajnerica koja svojim radom sljubljuje umjetnosti pod brendom i umjetničkim aliasom SALICULA.
Nedavno sam imala samostalnu izložbu u galeriji Šira. Od ostalih nedavnih i aktualnih suradnji i projekata bih istaknula rad s glazbeno performativnim ansamblom Synesthetic project, International Fashion Connection reviji balkanske mode u Sofiji, Bugarskoj, aranžiranje i izrade dekoracija za Lumenov štand na ovogodišnjem Interliberu... Publika mojeg modnog brenda su svi radosni ljudi koji se ne boje istaknuti u masi bojama, uzorcima, teksturama... Trenutno privodim radnu godinu kraju pripremanjem vlastite svadbe. Nakon koje nas (cijenjenog budućeg muža i mene) čeka i preseljenje u toplije krajeve.”

Hvala ti Nika, a najviše od svega želim ti puno radosti kako i u novom obiteljskom tako i u poslovnom životu! 🤗

No.176 📸✍🏼Nakon ljeta i svih pustolovina, napokon sam ponovno u Zagrebu. Nekako mi se čini da je upravo Zagreb najbolji ...
28/10/2025

No.176 📸✍🏼
Nakon ljeta i svih pustolovina, napokon sam ponovno u Zagrebu. Nekako mi se čini da je upravo Zagreb najbolji u ovim hladnijim danima — barem kad je riječ o fotkanju. Jesenske priče zaslužuju pravi početak, a tko bi bio bolji za to od nekoga tko od pisanja i živi.

Upravo nas je pisanje i upoznalo — zajednička tema bila je socijalna problematika i ljudi s margine društva. To isto pisanje, a i fotkanje s moje strane, možda nas uskoro dovede do novih projekata… i, nadam se, nekih stvarnih promjena. No da sad ne ulazim u priču koja je tek u nastajanju, prepuštam par riječi Luciji:

„Bok! Zovem se Lucija i dolazim iz Zadra. Završila sam novinarstvo, a nedavno sam upisala i studij upravljanja ljudskim potencijalima – jer me oduvijek zanima kombinacija komunikacije i rada s ljudima.
Radim kao novinarka, a u slobodno vrijeme pišem poeziju na profilu .muljci. To mi je neka vrsta osobnog ispušnog ventila i malog kreativnog dnevnika.
U pripremi je i jedan zanimljiv projekt o beskućnicima koji radim s Davidom – so stay tuned!”

To bi bilo to za ovaj put. Nadam se da će vrijeme pokazati lijepe rezultate. A Luciji želim još mnogo zanimljivih i dobrih članaka, ali prije svega – sreću koju itekako zaslužuje.

No.175 📸🏔️Evo i zadnje objave vezane uz avanturu na Velebitu.Bilo je tu borbi s ozljedama i sa samim sobom, ali to su st...
11/10/2025

No.175 📸🏔️
Evo i zadnje objave vezane uz avanturu na Velebitu.
Bilo je tu borbi s ozljedama i sa samim sobom, ali to su stvari koje se lako zaborave.
Mislim da je najbolji dio, barem što se mene tiče, upoznati ljude.
A posljednji iz serije s Velebita je Ivan.
S njim sam imao više vremena popričati, a tema je bilo na pretek.
Ovaj dragi čovjek stvarno je ostavio Velebit u lijepom sjećanju — a sad i par riječi od njega:
“Ja sam Ivan, imam 34 godine, a ovo je, mislio sam, peti, a ispostavilo se – šesti put da hodam po Velebitu u Highlander medical timu.
Moj prvi dolazak na bio je nevjerojatan splet sretnih okolnosti: nakon godina neuspješnog nagovaranja prijatelja i poznanika, odlučujem solo prehodati Velebit, na kojem nikada prije nisam bio, niti sam što drugo ozbiljno odhajkao.
I taman tada stiže poziv: ‘Treba nam liječnik ili student medicine za Velebi…’ — prodano!
Kao dijete s Raba, cijeli sam život gledao u tu mitsku grdosiju koja nam poklanja buru, i od prvog odlaska gore osjećam se kao doma.
Svima koji se u ovu avanturu upuste govorim isto: nema lakih dana ni kratkih dionica, ali kad propatiš pet dana i iz Starigrada pogledaš natrag prema vrhovima, mislit ćeš samo jedno — ‘Želim opet sve.’
Zadnjih gotovo petnaest godina živim u Zagrebu sa svoje dvije gospođe (odvjetnicom i lajavicom). Trčim Sljemenom, bicikliram gradom, pjevam u pauzama i sanjam o ljetu, moru i pijesku na svom malom otoku…”
Ivane, hvala ti puno na poznanstvu i razgovoru. Nadam se da ćemo se još koji put sresti — ako ništa drugo, onda opet na Velebitu.

No.174 📸👨🏼‍⚕️Da nastavim priču s Velebita i  …Ozljeda koljena snašla me već na samom početku. Ali, bilo bi glupo odustat...
03/10/2025

No.174 📸👨🏼‍⚕️
Da nastavim priču s Velebita i …
Ozljeda koljena snašla me već na samom početku. Ali, bilo bi glupo odustati već prvi dan, zar ne?
Kako smo se nekako dogegali do kampa gdje smo prenoćili, odmah sam potražio liječnika. Nisam bio ni prvi ni zadnji u redu tog dana kome je trebala pomoć zbog ozljede.

Tako sam upoznao Mislava — napravio mi je homemade steznik kojim je fiksirao koljeno i zapravo me time spasio od daljnjih problema. Frustriran zbog ozljede i dana, ipak sam izgurao noć i dočekao drugi dan. Koljeno je preživjelo…

Zadnji dan jedino što sam mogao bilo je okinuti par fotki s Mislavom, za zahvalu!
A tko je Mislav? Neka se predstavi sam:

“Bok, ja sam Mislav! Pola s mora, pola s brega, a svih svojih 26 godina živim na području Zagrebačke županije. Vjerujem da je moja ljubav prema vertikalama i divljini prirode povučena iz slovenskih korijena, a prema pučini i valovima vuče me dalmoška krv.

Po struci sam liječnik, zasad radim u sklopu vanbolničke hitne u Samoboru, a uskoro planiram specijalizaciju u Dubrovniku. Penjanje, planinarenje i općenito outdoor aktivnosti moje su najveće strasti, premda je spektar mojih interesa stvarno širok i šaren.

Volim svirati, pjevati, plesati, družiti se s prijateljima, upoznavati druge s prirodom i slično!

Sada planiram svadbu i gradim temelje budućeg obiteljskog života u Dubrovniku. Planova je puno, želja i ambicija još više… ali prolazeći nepreglednim stazama prirode uvijek se pronađe vremena za sve!”

Hvala ti Mislave na pomoći i na novom poznanstvu. A za sve što te čeka – nek’ te prati sreća!

No.173 📸🏔️Prošlo je nekih tjedan dana otkako sam se vratio s Velebita. Pokušat ću ukratko prenijeti svoje dojmove kroz o...
23/09/2025

No.173 📸🏔️
Prošlo je nekih tjedan dana otkako sam se vratio s Velebita. Pokušat ću ukratko prenijeti svoje dojmove kroz objave i priče ljudi koje sam tamo upoznao i fotografirao.
Iskreno, bilo je teško – put pun borbi sa samim sobom, ozljedama i prirodom. Ta tri dana borbe urodila su novim poznanstvima i, naravno, fotografijama – kako ljudi, tako i prirode. Evo dijelim malo od svega…

Prvi na redu je Lovro. Mislim da mu ovaj put nije bio toliko naporan – možda zbog godina, a možda i zbog fizičke spreme (ipak nije nosio fotić oko vrata cijelim putem 😜).

“Hej, ja sam Lovro, imam 20 godina i dolazim iz mjesta Sveti Ilija, sela pokraj Varaždina. Po struci sam instalater kućnih instalacija, ali moja prava strast je planinarenje. Priroda mi je drugi dom – tamo se osjećam najopuštenije i najživlje, daleko od užurbane svakodnevice.
Ove godine mi se napokon ostvarila želja da s ekipom krenem u veću planinarsku avanturu kroz organizaciju i mogu reći da je to bio najbolji doživljaj u mom životu do sada. Moj san je jednog dana stvarati sadržaj za društvene mreže koji će ljudima približiti ljepotu planina, prirode i kampiranja – iskreno i iz prve ruke.”

Sretno, Lovro, sa svime! Ostani toliko dobar i pun energije da osvojiš što više vrhova – i onih planinskih i onih životnih.

Ima li netko od vas izazovne ili drage planinarske putove iza sebe? I koji su to? 😊

No.172 📸🖼️Iako susresti neke ljude više p**a u različitim vremenskim periodima nije baš uobičajeno, barem što se tiče po...
10/09/2025

No.172 📸🖼️
Iako susresti neke ljude više p**a u različitim vremenskim periodima nije baš uobičajeno, barem što se tiče portreta, ponekad mjesta ipak odrede takav trenutak. Zanimljivo je vidjeti što se sve u godini dana promijeni ili pak ostane isto. Kako god bilo, iste ljude, a opet različite portrete, vrijedi ponovno zabilježiti — možda čisto radi neke povijesti, a možda da vidimo koliko se stvari mijenjaju.

Nekima već poznato, a nekima novo lice. Iako je tek, ili pak već, prošla godina dana od prvog portreta s , promijenilo se dosta. Pa eto, moglo bi se reći da je ovo početak neke tradicije fotkanja. A što se tiče Lane, koliko sam mogao popratiti, puno radi, a s tim radom slike postaju još i bolje. Tako da se sav taj rad i trud stvarno isplate. A sad par riječi od Lane…

“Bok! Lana je, evo mene opet, samo godinu dana kasnije. Puno se promjenilo u zadnjih godinu dana. Počela sam se usmjeravati u umjetnika koji želim biti, istraživati stvari koje me zanimaju, kakve slike mi se sviđaju, kakve slike ja želim raditi.. Ova godina mi je bila posvećena tome da pronađem tko sam kao umjetnik, prvi korak na jakooo dugom putu.
Neke od mojih radova uskoro možete pronaći na par izložba u Zagrebu i Varaždinu, a sljedeće godine možete opet pronaći mene na Špancirfestu za portret, vidimo se!”

Svatko tko još nije upoznat s njezinim radom, svakako pogledajte slike od , a Lani želim svu sreću i vjerujem da se vidimo do godine, ako ne i prije. 😁

No.171 🎨📸Bliži se vikend, a s njim i završna faza Špancirfesta. Tijekom tjedna gužve su ipak nešto manje pa sam iskorist...
28/08/2025

No.171 🎨📸
Bliži se vikend, a s njim i završna faza Špancirfesta. Tijekom tjedna gužve su ipak nešto manje pa sam iskoristio te dane da u miru obiđem neke izlagače. Jedan od njih je i Petar( ). Prvi dan sam zaboravio fotografirati njegove radove, pa sam ga morao zagnjaviti i drugi dan 🤷🏻‍♂️

“Zovem se Petar. Po struci sam konzervator-restaurator umjetnina i radim u Gradskom muzeju Varaždin. Još od srednjoškolskih dana i školovanja za dizajnera unutarnje arhitekture traje moj umjetnički put. Zbog toga me i dalje prati tehnički crtež, kojeg koristim u prikazima arhitekture grada. Drugi dio mog stvaralaštva posvećen je začudnim prikazima paradoksa koji nastaju pretvaranjem teksta u vizualno. Ponekad su to frazemi, ponekad slike koje evociraju djetinjstvo, ali uvijek s porukom u pozadini.”

Svaka čast Petru na ovako zanimljivim radovima! Sretno sa svime - i hvala na pivi i društvu!

No.170 🖌️📸Evo nam i druge umjetnice na , bilo mi je baš ugodno iznenađenje vidjeti Ivanu nakon toliko godina (išli smo z...
27/08/2025

No.170 🖌️📸
Evo nam i druge umjetnice na , bilo mi je baš ugodno iznenađenje vidjeti Ivanu nakon toliko godina (išli smo zajendo u osnovnu školu). U tim godinama svako je krnuo svojim putem, a Ivana je odabrala umjetnost. Moram priznat odabir je bio opravdan, od stripova i ilustracija pa do pisanja, Ivani zaista ide odlično!

A sad par riječi od ove skromne i drage cure;

“Bok! Zovem se Ivana, imam 29 godina i dolazim iz Varaždina.
Bavim se stripom, ilustracijom i dizajnom, a nedavno sam otvorila i svoj obrt pod nazivom Strangebird Factory.

Uz Kvas, Annu i Eszter članica sam internacionalnog strip-kolektiva The Random Factor Comics, koji je nedavno izdao choose your own adventure strip Complex, na kojeg smo sve vrlo ponosne budući je kompletno nastao preko Google Meet callova.

Uz vizualnu umjetnost bavim se i pisanjem spekulativne fikcije i horora: 2024. godine izdala sam horor novelu Bye-Bye, Babaroga u nakladi riječke izdavačke kuće Shtriga Books, a neke od mojih kratkih priča mogu se čitati u online časopisu Morina kutija.

Kojim god da se kreativnim radom trenutno bavim, surađujem s ljudima koje zaista volim, i na to sam najponosnija.”

Hvala ti Ivana, želim ti svu sreću u daljnjem radu, a i u životu! Vjerujem da će se o tebi još pisati i čitati! 😁

No.169 🖼️📸Vremena je malo, a portreta za napraviti ovih dana u mom Varaždinu sve je više. Prošlog vikenda započeo je 27....
26/08/2025

No.169 🖼️📸
Vremena je malo, a portreta za napraviti ovih dana u mom Varaždinu sve je više. Prošlog vikenda započeo je 27. i samim time ulice su preplavljene turistima, a još važnije – izlagačima. U danima koji slijede pokušat ću predstaviti upravo njih: neke nove, neke stare, koji su sada već sastavni dio Špancirfesta, ali i poneke ljude koji su tek u prolazu – španciru. Fokus će mi prvenstveno biti na izlagačima i umjetnicima, da predstavim njihov rad i njih same.

Prva na redu je Laura…

“Pozdrav!
Moje ime je Laura i umjetnost me prati otkad znam za sebe – oduvijek volim crtati, slikati i stvarati. Škola mi predstavlja veliko zadovoljstvo jer radim ono što volim. Slobodno vrijeme najčešće provodim stvarajući nove radove i istražujući kreativne ideje. Umjetnost je sastavni dio mog identiteta i želim joj ostati posvećena kroz cijeli život.
Svjesna sam da je moj put tek počeo. Pokušavam eksperimentirati s različitim tehnikama, velikim formatima i raznolikim temama kako bih pronašla vlastiti izražaj. Taj put, naravno, nije lagan, ali me upravo to dodatno motivira.
Planiram upisati Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu, smjer slikarstvo. Svakodnevno vježbam i radim na sebi kako bih taj cilj ostvarila.
Zanimanje za sudjelovanje na Špancirfestu pojavilo se prošle godine, a danas s ponosom mogu reći da sam dio te divne priče. Izrađujem portrete olovkom, crtam privremene tetovaže, upoznajem sjajne ljude i uživam u svakom trenutku.
Moje iskustvo na Špancirfestu je izuzetno pozitivno – osjećam se ispunjeno, zadovoljno i zahvalno što sam upravo ovdje. Moj životni i umjetnički put tek počinje i nadam se da će biti još uzbudljiviji i ispunjen brojnim kreativnim izazovima.”

Laura, sretno u ovim preostalim danima Špancirfesta, a i kasnije u životu i karijeri koji te tek čekaju – vjerujem da će biti puni sreće i uspjeha!
A sve vas koji ste razmišljali, ili možda niste, da dođete na Špancirfest – svakako vas pozivam da dođete barem na jedan dan. Sigurno nećete požaliti, a tko zna, možda se i sretnemo pa vi završite kao dio ove špancirske priče 😁

No.168 📸🍰Evo još jednog rovinjskog portreta.Rovinj je takav – misliš da ideš istim ulicama, a zapravo ti se svaki put ot...
12/08/2025

No.168 📸🍰
Evo još jednog rovinjskog portreta.
Rovinj je takav – misliš da ideš istim ulicama, a zapravo ti se svaki put otvore nove. Gore-dolje, lijevo-desno… i više ne znaš jesi li već bio tu ili te tek čeka iza ugla. Možda bih i znao da nisam pazio gdje stajem, pokušavajući ne pasti i ne slomiti – ni sebe, ni kameru.
Zato sam ulice zapamtio po licima. Po onima koji tamo žive, rade, zastanu da te pozdrave ili ti u prolazu samo klimnu glavom.

Bilo je poslijepodne, ono mirno vrijeme nakon plaže i ručka, kad se more smiri, a sunce još uvijek ugrijava kamen. I baš tada, negdje između sjenovitih prolaza i mirisa kave, susreo sam Emilu.

“Ćao, zovem se Emila, imam 20 godina i živim u Zrenjaninu, gdje trenutno i studiram.
Još sam uvijek u fazi istraživanja sebe, ali neke stvari sigurno znam – volim trenirati, šminkati se i praviti kolače. Trening mi pomaže da se osjećam sigurno, snažno i lijepo u svom tijelu, ali i zdravo prije svega. Šminkanje mi je način da se opustim i pokažem svoju kreativnost.
Pravljenje kolača moj je omiljeni hobi – to me baš raduje jer usrećujem i sebe i svoje bliske prijatelje. Svatko tko je probao moje kolače kaže da su najbolji! (Slažem se s njima 🤪)
Ne znam što ću raditi i gdje ću biti za nekoliko godina, ali sigurna sam da ću raditi ono što volim, da ću biti okružena iskrenim ljudima i da ću i dalje peći kolače!”

Hvala ti, Emila.
Nadam se da će ti ostatak ljeta – i cijelog života – proći veselo, sa što više kolača i osmijeha!

Address

Zagreb

Alerts

Be the first to know and let us send you an email when Lice.Ulice posts news and promotions. Your email address will not be used for any other purpose, and you can unsubscribe at any time.

Contact The Business

Send a message to Lice.Ulice:

Share

Category