30/08/2026
Kada se empatija prema životinjama pretvori u animozitet prema ljudima, a posebno prema djeci, to više nije ljubav, već dublji psihološki i društveni fenomen.
Ovdje se često ne radi o ljubavi prema životinjama, već o mržnji prema ljudima, gdje životinje služe samo kao štit. Životinja je lojalna, ne prigovara i u potpunosti zavisi od vlasnika. S druge strane, odnosi s ljudima, a naročito s djecom, traže trud, strpljenje i emotivnu zrelost. Kad neko nema te kapacitete, lakše mu je odbaciti ljude uz parolu "bolje mi je sa životinjama".
Dijete može imati strah, alergiju ili ne znati kako reagovati. Odgovoran vlasnik će iz poštovanja osigurati da i gost i životinja budu bezbjedni, a neće praviti sprdnju od djece.
Stara izreka "ko ne voli životinje, ne voli ni ljude" nekada je označavala empatiju. Danas gledamo drugu krajnost: ekstremni antropomorfizam, pridavanje ljudskih osobina životinjama uz ponižavanje ljudi. Nažalost, društvene mreže daju prostor onima koji svoje lične frustracije i neusaglašenost sa društvom maskiraju u "borbu za prava životinja".
