31/08/2026
Neke nas vijesti zaustave i natjeraju da malo drugačije pogledamo svijet oko sebe.
Vijest o odlasku Kristine, autorice Maminog bloga, jedna je od njih.
Ne znam što je nosila u sebi, ali znam nešto drugo, ljudi često nisu svjesni koliko njihove riječi mogu biti okrutne!
Ljudi koji izvana djeluju glasno i snažno ponekad su iznutra krhki, nesigurni i umorni. Ne poznajete osobu samo zato što gledate njezine objave. Ne znate kakvu bitku vodi kada ugasi ekran. Svi mi, ma koliko god followera i lajkova imali imamo osobne i obiteljske muke i probleme, neki manje, a neki veće.
Ako osjećate da se previše izlažete, da vas guše tuđa mišljenja ili da vam društvene mreže narušavaju mir, maknite se. Ugasite ih. Blokirajte. Ne objašnjavajte se. Ne dugujete algoritmu svoju intimu, živce ni zdravlje. A ako se osjećate loše, potražite stručnu pomoć. To nije slabost. Slabost je gaziti čovjeka i poslije reći: „Pa to je bio samo komentar.“
Zato ja rijetko objavljujem sebe. Biram pozitivne priče, ne ulazim u rasprave i danas puno lakše kliknem „block“. Imao bih štošta reći o mnogim društvenim temama, ali zbog vlastitog zdravlja često biram šutnju.
Ne zato što nemam stav.
Nego zato što sam shvatio da ne moram svakome dati komadić sebe.
Kristininoj obitelji i svima koji su je voljeli izražavam iskrenu sućut. I nadam se da će se, u dogovoru s obitelji, organizirati provjerena i transparentna pomoć kako bi njezino šestero djece, koliko god je to sada moguće, imalo sigurnost i normalno djetinjstvo. Ako se takva akcija pokrene, vjerujem da bi je mnogi rado podržali.
Jer sućut nije samo napisati nekoliko lijepih rečenica i nastaviti dalje. Ponekad je najvažnije učiniti nešto konkretno za one koji ostaju.
A svi mi ostali mogli bi prije sljedećeg otrovnog komentara na trenutak zastati. I sjetiti se da s druge strane ekrana nije profil.
Čovjek je.
