19/08/2026
Jesu li Ploče ružan i depresivan grad? Evo što o njemu kaže Ivana Mijatović, profesorica hrvatskog jezika, koja danas živi na kontinentu, a svoje je djetinjstvo provela u Pločama.
"Opet smo ovdje. Navratimo često iako smo daleko. Da vidimo mamu i sestru. Da se svi sastanemo. Da mi srce brže zakucao od dragosti. Dok se prilaznom cestom spuštamo s autop**a, kaže moj muž: 'Mogu oni pričati što žele, ali ni jedan grad nema tako impresivan prilaz i pogled dok se spuštaš prema njemu.'
I doista. Pogled se otvara na dolinu, bogate nasade, rijeku i kanale i zatim ušće Neretve u more. Nakon toliko p**a, još uvijek zadržavam dah. U daljini uskoro izranja velika luka...
Jednom davno živjela sam u ovom gradu na jugu, pored mora. Drugačiji je to grad od onih kakve na Jadranu poznajete. U tom gradu rijetke su gužve. Samo dugačka riva i velika luka. Tamo sam prvi put vidjela ljude druge boje kože. Stigli su brodovima iz svih krajeva svijeta.
U vrijeme mog odrastanja, u tom našem kraju, a ni u mojoj obitelji, nije se mnogo govorilo o ljepoti. Bilo je pomalo sramotno pričati o izgledu, nešto slično kao što Skandinavci danas ne pokazuju koliko novaca imaju. A bili smo lijepi, i mladi, i sretni. Slični našem malom gradu. Možda zato još uvijek pamtim prvi kompliment mojim plavim očima - riječi nekog, sasvim slučajnog, stranca iz dalekog svijeta.
Ni o ljepoti grada nije se govorilo. Ne priliči to, valjda, ni gradu govoriti. A lijep je. Svjetlost koju pamtim... gotovo kao da moj grad ima svoje osobno sunce.
U Pločama, vjerujte mi, proljeće počinje već u siječnju. Strčiš se samo kamenim stepenicama do škole. Tatin će bijeli Ford čekati ispred, ako kasnije bude padalo. Prijatelj će imati sendvič sa sirom, da podijelite na odmoru.
Dok budemo hodali, sve gradske ulice sačuvat će naše korake, za kasnija sjećanja i prve poljupce na plaži ispod škole ili pored zadnje palme na rivi.
U subotu ujutro tata će kupiti najbolju ribu na pijaci i uposliti mamu da je cijelo jutro čisti. Onda ćemo skupa jesti, a mama će uvijek pitati je li nam dobar ručak. Tatu ćemo opet hvaliti kako je stručnjak kad treba kupiti ribu.
Jeste li znali da su baš tamo, u našem vrtu, rasle najukusnije breskve? Jeste li znali da se na to stablo breskve moglo popeti, sjesti i čitati?
Baš u tom gradu ostalo je moje djetinjstvo, tople večeri i dani, divni, dugački dani na suncu, pored mora...
Ne znam zašto o tome pišem. Ne priliči govoriti o izgledu, čak ni gradu. Ali, lijep je. Sav je od svjetlosti i sjećanja koja u njemu žive."
