09/09/2025
Ovaj "mali" sa povezom na glavi zove se Val Bandić. Kadet plivačkog kluba "Igra" iz Zagreba. Mali plivajući leti. Bio je prilično ustrašen prije trke, tresao ga je adrenalin. Prišao sam mu, znajući ga od lani, i rekao mu par savjeta da ga smirim i kako da taktički otpliva. No, kad smo ulazili u more, poskliznuo se, pao na leđa i udario glavom. "Ne vidiiiim, boliiiii" - kaže. Kako je išao iza mene, odmah sam se okrenuo i pitao ga kako se zove. "Vaaaal, boliiii" - kaže jaukom. Pretpostavio sam tako da nije potres mozga. Prišao mu je odmah otac i pitao ga da li će odustati. Rekao je da hoće, a onda se valjda predomislio kad mu se vratio vid. "Plivati ću" - kazao je drhtavim glasom.
Stali smo na startnu liniju, a on blizu mene. Dao sam mu savjet ali nisam znao da mu je tata rekao da se cijelu trku drži uz mene koliko može jer sam prošle godine bio prvi (on je bio treći). Rezultat te njihove taktike je bio da se "mali" doslovno zalijepio uz mene cijelu utrku. Kako me prilično vizualno i mentalno ometao pri plivanju, ja sam skroz loše pri okretu procijenio p**anju prema cilju. Rezultat toga je bio da smo obojica završili sigurno barem cca 25 metara izvan najizravnije linije, ali i izvan bova za označavanje staze na što su nas upozorili veslači lokalnog kluba. Shvativši gdje smo, malog sam desnom rukom zagrlio i "prebacio" ga na svoju lijevu stranu poviknuvši nešto tipa "Tamo...tamo". Pri prebacivanju preko bova ostavši iza njega pokušavao sam par p**a izboriti se za pravac te na kraju ostao njemu s lijeva do kraja. Osim što smo plivali cca 50 metara duže, ispali smo skroz iz ritma. Ja sigurno. Za to vrijeme je vrlo preciznom p**anjom 30-tak sekunda prije nas prvi u cilj ušao tridesetogodišnji triatlonac iz Osijeka. U samom finišu, "mali" je bio brži od mene za sekundu i po, došao drugi, a ja treći. Nisam imao više snage, a on daha. Jedva je disao, a izašao je krvave glave ispod plivačke kapice. Pokazao je što je upornost, borbenost i hrabrost. Zanimljivo, zove se Val.