02/08/2026
Koliko je zapravo pouzdan sustav za zaštitu autorskih prava na društvenim mrežama?
Za festival glazbenih u Donatu snimio sam i montirao video koncerta simfonijskog orkestra. Audio koji se čuje u videu moj je originalni terenski snimak nastao tijekom izvedbe uživo.
Na koncertu su izvedena djela Gustava Mahlera i Maxa Brucha, skladatelja čija su djela u javnoj domeni. Unatoč tome, Facebook je utišao zvuk zbog automatskog prepoznavanja sadržaja i zahtjeva velikih diskografskih kuća.
Naravno, uložen je prigovor. Ali ostaje pitanje:
Kako sustav može moju originalnu snimku prepoznati kao tuđu?
Pomalo je ironično da je algoritam moju snimku povezao s komercijalnim izdanjima. Ako ništa drugo, to je veliki kompliment orkestru koji je djela izveo toliko precizno da ih je sustav za audio prepoznavanje povezao s profesionalnim studijskim snimkama.
Ovo nije problem samo za mene. Svaki snimatelj, videograf ili autor koji dokumentira koncerte, kulturne događaje ili nastupe uživo može se naći u istoj situaciji. Facebook navodi da je zvuk utišan samo u određenim državama, no u trenutku pisanja ove objave ni ja ni drugi korisnici u Hrvatskoj ne možemo čuti zvuk.
Ne pišem ovo zato što mislim da autorska prava ne treba štititi. Upravo suprotno. Zaštita autorskih prava iznimno je važna. Ali kada automatizirani sustav počne poistovjećivati originalne snimke s tuđim komercijalnim izdanjima, tada postoji problem koji pogađa sve autore sadržaja.
Jeste li se i vi susreli s ovakvim pogrešnim prepoznavanjem sadržaja? Podijelite svoje iskustvo u komentarima.
