06/10/2023
👍
"... Mama je voljela čitati Zagorku. Otac je prezirao sladunjave priče o ljubavi i povijesti. Opirao se mojemu imenu. Strahovao je da će jednoga dana kolege iz struke prepoznati po čijemu je književnom liku njegova kći dobila ime. Ipak je popustio svojoj ženici, lijepoj kao što su mogu biti lijepe članice amaterskih kazališnih družina po malim mjestima naših otoka. Na koju se, onako iz nemira, zalete ugledni režiseri. Skromnoj družini slože predstavu, ona im plati ljetovanje u skupom hotelu. Potom se oni oduže tako što najputenijoj i najtalentiranijoj obećaju transfer u pravo kazalište. Usput joj naprave dijete. Možda se, u pauzama između dvije probe, i zaljube – kao što se zaljubio i moj otac u otočku Hekubu. Oženio ju je čim mu je rekla da je trudna. Učinio je to zbog nje. Zaprosio ju je rekavši joj kako to njemu ništa ne znači. Režiserski je to: – Meni ženidba ništa ne znači, činim to zbog tebe – daleko bolje zvučalo od rečenice: – Prosim te, želim baš tebe za svoju ženu. To bi isuviše podsjećalo na Zagorku i njezine romane. U njima su muškarci govorili jasnim rečenicama. Moj otac, moj tata, svojoj je Hekubi dodijelio novu ulogu. Ulogu svoje supruge, koju će između dvije predstave zvati svojom ženicom. Bila je u tom trenutku najkvalificiranija za nju. Ulogu trudnice mogla je odigrati bez dodatnih kostimografskih zahvata i rekvizita. I skinuo je predstavu s repertoara kad mu je glavna ženska uloga počela ići na živce. Nije se više javljao i nije pitao za naše dijete..."
"Bit će sve dobro, mama" (ulomak)