03/10/2024
Na jučerašnji dan 2012.sam ostala bez mame, najvećeg oslonca.
Na dan prije jučer 2015. sam ostala bez tate koji mi je, kada sam imala manje od 5 g, dopustio da udjem u mračnu komoru, osjetim mirise razvijač, fiksira, imenivao svaki predmet opisujući čemu služi..zvukovi, informacije, svaki detalj te kasne noći sam zauvijek ugravirala u mozak i srce. I više ništa nije bilo isto.
Zauvijek sam se zarazila fotografijom.
Na jučerašnji dan 2024. sam stajala na izložbi gdje su izložene moje fotografije. Bez mame i tate, ali sa svoja tri klinca koji su navijali s najvećim osmijesima kad su vidjeli moje ime.
Na jučerašnji dan 2024. sam primala nagradu za osvojeno drugo mjesto i nisam bila u sebi, bila sam izvan sebe gledajući u daljini, na kraju prostorije kako se njih dvoje, mama i tata, zagrleni smiješe i nazdravljaju mi. Uzbuđeni, ali ne iznenadjeni. Jer oni su cijelo vrijeme znalj da će biti sve u redu.
Jer oni su cijeli život, i nakon njega, vjerovali u svoju kćer.
Hvala fotoklubklik na prilici, na nagradi i na savrsenom tajmingu izložbe 🥺♥️🥰